U kamenim snovima

Home / Blog / U kamenim snovima
U kamenim snovima
Otok Pag ili mjesto gdje su obitavali Bogovi

Izložba: U kamenim snovima
Vrijeme: Srpanj, 2010.
Mjesto: Knežev dvor, Pag
Koncept: Foto Art Unija, Dražen Lapić
Autori: Lapić i Uštulica


Još u doba kada su „Bogovi“ obitavali na Zemlji (a nema tomu tako davno, još pred kojih dva tisućljeća) otok Pag bio je mjesto njihovih gozbi i meditacija. Ovdje su hranili dušu i snažili je povlaštenim molitvama za moćima koje su pristizale od Posvudašnjeg, čiji su bili dijelovi i čiju su svemoć zrcalili. Više od arheologa i mitologa tragači za fotografijom „paške magije“ Dražen Lapić i Siniša Uštulica otkrili su mjesto Dodira neba i zemlje, (naslikan na Michelangelovoj fresci), svjedočanstvo postanka i bivanja Njega, Njih i Nas, koji smo još samo najsitniji dijelovi zvjezdane prašine. Otkriće koje nam podastiru ove fotografije nepobitan su dokaz veličanstvenosti Duha. Nižu se u ledeno-vruću ogrlicu Osjećaja spletenih kroz Vrijeme. Ne radi se ovdje samo o pohvali oblicima, o fotografskom iluzionizmu crno-bijelih snoviđenja, već o složenom odnosu motiva, oblika i medija u čijem se skladu događaju ovi panoramski spektakli. Trojedinstvo neba, zemlje i mora fotografirani u ljepoti od koje promatraču tijelom prolaze žmarci, zajednički je rad Lapića i Uštulice. Kadar ovdje ima poseban učinak. Štoviše, gotovo možemo reći da je ovaj ciklus na svoj način unaprijedio fotografski kadar ili barem naglasio njegov značaj. Izrez je tu promijenjiv i „istezljiv“ do oblika koji postižu trojaki dojam. Širina horizonta, to jest njegova kružna nepreglednost dolazi jače do izražaja što je pravokutnik izduljeniji (visina manja, širina veća). Jako suženi pogled sugerira promatrača, fotografa, voajera, skrivenog u kakvoj špilji iz koje otkriva (vani) veličanstveni rasap sunčeva svjetla po bijeloj kamenoj goleti. Širina pogleda ojačava erotski doživljaj krajolika (mekih oblaka i čvrtih stijena, bijelih površina nasuprot tamnih) u njegovom prijeteće izvorom akumulacijskom trenutku prije rasprsnuća (u oluju, vjetar, promijenu stanja na svaki način). Ukoliko postoji ovdje fotografska dorada ona je profinjena i decentna, svedena u mjeru mogućeg sklada, daleko od pretjerivanja ili imitiranja (na primjer baroknog slikarstva). Kombinacijom stvarnih prostranstva i iluzionističkih (strukturalnih) ostvarena je napetost ( stvarnog i nestvarnog) koja drži gledatelje u pojačanom raspoloženju poetske čarolije. A to je odlika koja ove fotografije zbližava s umjetnošću.

Branka Hlevnjak